First Aid WorldWide Manual

TOPLOTNI UDAR

Toplotni udar

Povišena spoljna temperatura udružena sa visokim procentom vlažnosti vazduha može prouzrokovati toplotni udar. To je stanje opasno po život, koje nastaje zbog povećanog stvaranja i/ili smanjenog odavanja telesne toplote. Obično se javlja kod odojčadi i male dece zbog slabe razvijenosti njihovih termoregulacionih centara. Povećana vlažnost vazduha u vreme letnjih vrućina i neodgovarajuće pregrejavanje tela odećom i prekrivačima doprinose pojavi toplotnog udara. Često se javlja u pregrejanim salama za takmičenje, na izletima i sl. Takođe se javlja u situacijama kada je osoba izložena teškom fizičkom radu u toploj i vlažnoj sredini (kod sportista, vojnika, fizičkih radnika). Simptomi i znaci toplotnog udara obuhvataju: visoku telesnu temperaturu koja u roku od 10 do 15 min može da se poveća do 41°S, ubrzani puls, tahikardiju, ubrzano površno disanje, žeđ, jaku probadajuću glavobolju, vrtoglavicu, nepravilan ritam disanja, zujanje u ušima, malaksalost i gubitak svesti. Dolazi do prestanka znojenja, a koža po staje suva i zažarena.

Prva pomoć.

Ako je unesrećena osoba pri svesti, skup mera i po stupaka u saniranju toplotnog udara počinje tako što se unesrećena osoba premešta u hladovinu, ili hladnu i provetrenu prostoriju, i postavlja u ležeći položaj s visokim uzglavljem. Telesna temperatura se snižava skidanjem suvišne odeće i rashlađivanjem hladnom vodom (ali ne hladnijom od 18°S), stavljanjem hladnih obloga na potiljak i glavu, zamotavanjem prepona, vrata, leđa i pazuha vlažnim čaršavom. Rashlađivanje treba nastaviti sve dok se telesna temperatura ne spusti na 37,5°S. Takođe, trebalo bi unesrećenoj osobi davati čaj, voćne sokove i posolenu vodu (jedna čajna kašika soli na 11 vode) radi nadoknade izgubljene tečnosti, odnosno znojenja i održavanja normalne telesne temperature.Ako unesrećena osoba nije pri svesti, trebalo bi je okrenuti u bočni opuštajući položaj, proveriti disanje, otvoriti joj disajne puteve i započeti oživljavanje. Osim toga, neophodno je stalno merenje telesne temperature, i u skladu sa visinom temperature hlađenje unesrećenog.