Krvarenje je pogoršanje vaskularnog integriteta i izlazak krvi kroz vene (Kutlu, 1997).
Prvi simptomi krvarenja su bledilo boje kože i hladno znojenje. Zatim postoje znaci šoka i smrti ako se ne preduzmu mere predostrožnosti (Somiurek, 1990, Olimpia, Van i Avner, 2005). Ako normalna odrasla osoba izgubi 1-1,5 litara, život pojedinca je u opasnosti (Clıne, 2002).
Ozbiljnost krvarenja;
Brzina krvarenja,
Količina krvarenja,
Područje u telu gde krv teče,
Vrsta krvi koja krvari,
Trajanje krvarenja,
Fizičko stanje i starost osobe,
Zavisi od karakteristika organa koji krvari (Kakillioglu et al., 2002; T.C.Ministri of Health, 2006; Plate i Somiurek, 2008).
Najčešći uzrok smrti koja se može sprečiti je unutrašnje krvarenje iz nekontrolisanog grudnog koša, stomaka i karlice (Ertekin et al., 2005). 13%-15% ljudskog tela je krv. U normalnoj odrasloj osobi ima oko 6 litara krvi. Ako se 10% krvi u cirkulatornom sistemu izgubi usled krvarenja, život bi mogao biti u opasnosti. 10% krvi je oko 600 ml kod odrasle osobe, 250 ml kod deteta, 30 ml kod bebe (Tabak i Somiurek, 2008).
Hemoragije se mogu klasifikovati na nekoliko načina: Krvarenje prema tome gde krv teče: „Spoljno krvarenje“ i „Unutrašnje krvarenje“ su krvarenja koja se vide na dva načina. Spoljno krvarenje je krvarenje koje je izvan tela. Unutrašnje krvarenje je krvarenje koje izlazi iz vene, ali se uliva u telo (Fli, 2007; Earth, 2006). Krvarenje u ustima, analnoj regiji ili urinu može biti znak ozbiljne povrede organa ili bolesti (Ozcan i Turkes, 2007).
Arterijska krvarenja: Boja krvi je svetlo crvena, šprica sa ritmičnim pritiskom pogodnim za otkucaje srca. Može se kontrolisati podizanjem područja krvarenja iznad nivoa srca, primenom lokalnog pritiska ili pritiskanjem na obližnju arteriju.
Venska (venska) krvarenja: Boja krvi je tamnocrvena, krvarenje nije u stilu prskanja, već kontinuirano teče. Krvarenje se može kontrolisati previjanjem mesta krvarenja i držanjem iznad nivoa srca.
Kapilarno krvarenje: Krvarenje; iz višestrukih žarišta krvarenja na rani je u vidu curenja. Krvarenje se može zaustaviti spontano zgrušavanjem bez potrebe za bilo kakvom prevencijom (Fli, 2007; Earth, 2006; Guler i Bilir, 1994; Šef kompanije i Ark., 2007; T.C Ministarstvo unutrašnjih poslova, 1991).
Metode zaustavljanja krvarenja
Primena lokalnog pritiska: To je praksa zaustavljanja krvarenja prstom ili zavojem kao privremena mera na rani ili veni koja krvari.
b. Održavanje područja krvarenja iznad nivoa srca
c. Pritiskom prsta na arteriju blizu rane
d. Pritisak na sud pomoću elastičnog zavoja ili elastične cevi
e. Primena supružnika pod pritiskom vazduha
f. Turnikuet (zagušljivo namotavanje) je uobičajena praksa (Tabak i Somiurek, 2008)
Arterijska krvarenja nastaju zbog krvnog pritiska. Zbog toga se za kratko vreme gubi mnogo krvi. Kod takvog krvarenja, glavna stvar koju treba uraditi je izvršiti pritisak na područje gornje arterije, koje je blizu mesta krvarenja ili mesta krvarenja. U telu postoje tačke pritiska namenjene za ovu svrhu. Ove tačke su:
Prednja bočna tačka vrata (Kompresija karotidne arterije)
Ispod ključne kosti (kompresija arterije subklavije)
Gornja prednja tačka uha (kompresija temporalis-superfacialis arterije)
– Srednja prednja tačka abdomena (kompresija srednje trbušne arterije)
Gornji udovi u ruci (kompresija brahijalne arterije)
Prepone (kompresija femoralne arterije) (Kakillioglu et al.2002, Tabak i Somiurek, 2008).
Prva pomoć kod spoljašnjeg krvarenja
-Treba proceniti svest i disanje pacijenta/povređenog,
– Direktan pritisak na ranu vršiti čistim komadom tkanine ili gaze, ako krvarenje ne prestane,
– Pritisak treba povećati postavljanjem druge krpe bez podizanja prve žlezde,
– Po potrebi pritisak treba povećati i održavati bez podizanja okrvavljenih žlezda umotanih zavojima,
– Pritisak treba primeniti na tačku pritiska koja je najbliža oblasti krvarenja,
– Ukoliko nije dovoljno izvršiti pritisak, treba staviti okretni prolaz,
– Ako je krvarenje u rukama ili nogama i nema sumnje na prelome, područje krvarenja treba držati iznad nivoa srca,
– Pacijentu/povređenom treba dati šok položaj (pacijent/povređeni je položen na leđa i podignuta stopala za 30cm),
– Oblast krvarenja treba pokriti tako da pacijent/povređeni ostane napolju,
– Podatke o prijavama napisati na pacijentu/povređenom licu,
– Znake života treba proveravati u redovnim intervalima,
– Pacijenta/povređenog treba što pre uputiti u zdravstvenu ustanovu (Fli, 2007; Polat i Turaci, 2003)